OPROŠTAJNI GOVOR
zavod za zastitu spomenika kulture smederevo tvrdjava smederevo dunav tvrdjava golubac ram tvrdjava spomenici kulture
zavod za zastitu spomenika kulture smederevo tvrdjava smederevo dunav tvrdjava golubac ram tvrdjava spomenici kulture
20419
post-template-default,single,single-post,postid-20419,single-format-standard,bridge-core-2.4,translatepress-sr_RS,ajax_fade,page_not_loaded,qode-page-loading-effect-enabled,, vertical_menu_transparency vertical_menu_transparency_on,qode-title-hidden,footer_responsive_adv,transparent_content,qode-overridden-elementors-fonts,qode-theme-ver-22.5,qode-theme-bridge,wpb-js-composer js-comp-ver-6.2.0,vc_responsive,elementor-default,elementor-kit-7

OPROŠTAJNI GOVOR

Danas smo se na Novom groblju u Smederevu oprostili od našeg dragog direktora i kolege Veroljuba Rankovića, koji nas je prerano i iznenada napustio 3.7.2015. godine.

Zatečeni, bez prilike da se od njega za života oprostimo, napisali smo ovaj poslednji pozdrav.

Dragi naš Veroljube,

dok stojimo skrušeni i zamišljeni nad tvojim telom i pokušavamo da rečima produžimo tvoje prisustvo među nama, ovde na ovom svetu, znamo da tvoja duša već lebdi opraštajući se od rodne Osečine, kuće i šljiva; Valjeva, Sremskih Karlovaca, Bogoslovije, Petnice i Beograda tvoje mladosti; Brestovca, Dunava i Smedereva, gde si proveo najveći deo života; ali i Bistrice, Laznice, Baničine, Radovanja, Oreovice, Pokajnice, Ceremošnje, Tumana, Srebrnog jezera, Zaove, Kličevca, Osanice, Laola, Suvodola, Smederevske tvrđave i mnoštva napuštenih kuća, vodenica, valjavica, crkava, koje si godinama obilazio i pokušavao da spaseš od zaborava i nestanka. Znamo da si odlično pamtio i orijentisao se na terenu, zato ne sumnjamo da ćeš lako doći do svih dragih mesta, predela, izvora i proplanaka.

Nažalost ovog puta moraćeš da sva ta mesta obilaziš sam, što nisi voleo i nećeš moći da razgovaraš sa vodeničarima, crkvenjacima, zanatlijama, sveštenicima, prodavcima u zadružnim radnjama, pijancima ispred prodavnica, oračima na njivi, igumanima, seoskim učiteljima, predsednicima opština, poštarima što si neobično voleo i umeo da radiš.

Kada sve to jednim pogledom obuhvatiš i zauvek smestiš u svoje široko srce, pored tvoje Milice i Mare, rodbine i prijatelja, nadamo se da će se naći mesta i za nas iz Zavoda, kojima si bio direktor, kolega, Veroljub – Velja.

Umeli smo da se dogovaramo, radimo, smejemo, pevamo, raspravljamo, pa čak i posvađamo, ali nikada nisi umeo da zavežeš reči, usta i srce, pa se nismo udaljavali, već smo vremenom pojedinačno i kao kolektiv postajali sve bliskiji. Nažalost, dubinu te bliskosti, obično osetimo i shvatimo tek u trenucima oproštaja.

Zato i želimo da produžimo tvoje prisustvo ovde među nama, ali znamo da nisi voleo preduge govore, sporost i statičnost. Uvek si nekuda žurio, pa si tako požurio i na ovaj svoj poslednji put ka večnom smirenju.

Neka mu je večna slava i Bog da mu dušu prosti.

No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.